Nema mobinga u situaciji kada je poslodavac zahtevao od zaposlenog da sakupi određeni broj glasova za određenu političku stranku, a nije mu prećeno nekom negativnom posledicom

Iz obrazloženja:

„Nakon premeštanja tužioca na poslove rukovaoca građevinskim mašinama većina kolega se distancirala od njega, kolege su izbegavale svaki kontakt sa njim, gledali su njega i drugu dvojicu kolega koji su odbili prikupljanje sigurnih glasova kao i tužilac kao „crne ovce“ pitajući ih „šta će sada biti sa njima“ ili prigovarajući im da je bolje da su to uradili i da sada ne bi imali problema pa čak im je i predloženo da se nakon premeštaja učlane u DS i tako umile i odobrovolje direktora tuženog. Ć.R. lice zaduženo za bezbednost i zdravlje na radu kod tuženog je tužiocu kao i A. i P. sačinio zahtev za pokretanje postupka zaštite od zlostavljanja na radu, međutim jedino su taj zahtev tužilac A. i P. podneli poslodavcu ali isti nije u opšte razmatran u skladu sa zakonom zbog čega su tužilac P. i A. podneli tužbe sudu.

Nakon završenih izbora i promene direktora tuženog koja je usledila… godine tužilac i njegove kolege obavili su razgovor sa novoimenovanim direktorom R.D. krajem avgusta… godine prethodno je novo izabrani direktor saznao od drugih zaposlenih da su njih trojica preživeli mobing iz razloga što su odbili prikupljanje potpisa. Nakon objašnjenja zbog čega su premešteni sa poslova vozača na poslove rukovaoca građevinskih mašina i tužilac kao i P. i A. su vraćeni na ranije poslove i to… godine. Iako je novi direktor stupio na dužnost… godine tužilac je i dalje trpeo posledice ranijih postupaka prethodnog rukovodstva tuženog prvenstveno premeštaja na druge poslove i radne zadatke za koje nije obučen, odnosno odnos okoline prema njemu je bio gotovo isti ili sličan, većina zaposlenih nije razgovarala sa tužiocem i dvojicom njegovih kolega, izbegavali su neke veće kontakte zbog bojazni za svoj radni status i odnos rukovodstva prema njima. Tužilac se i dalje osećao izopšten, zanemaren, neizvesnost je postojala i dalje, s obzirom da još uvek obavljao poslove rukovaoca građevinskih mašina za koje nije obučen a što je doživljavao kao kaznu za neposlušnost. Od momenta razgovora sa novim direktorom situacija je postojala nešto izvesnija obzirom da je obećan premeštaj koji je usledio ubrzo nakon dve nedelje. Tužilac se u periodu od… godine, kada je usledio prvi zahtev od predstavnika tuženog za prikupljanje sigurnih glasova za DS sve do… godine, ne oseća dobro zbog obavljanja poslova za koje nije kvalifikovan i na koje je premešten pod pritiskom i oseća tegobe u vidu depresije i izopštenosti na radnom mestu a takođe sve ove tegobe osim izopštenosti preživljava i u kući usled čega trpe i njegovi članovi porodice.

Utvrđeno je da je u periodu… godine do… godine tužilac bio izložen mobilizirajućim aktivnostima od strane tuženog koji su reakcija na intezivni pritisak i profesionalni stres. Iste su dovele do značajnog narušavanja psihofizičkog stanja tužioca koji se manifestovao kroz reaktivne depresivne sadržaje, osećaj bespomoćnosti usporenost, bezvoljnost, teškoće usnivanja, nesanice itd. intenzitet mobilizirajuće aktivnosti na tužioca je bio u segmentu narušavanja dobrih međuljudskih odnosa 59,54% a rizik količine mobinga 28,57% koji spada u povišen rizik. Povišen rizik količine mobinga se može dovesti u uzročno posledičnu, vremensku i prostornu vezu oboljenja tužioca sa mobizirajućim aktivnostima F43.2 poremećaj prilagođavanja, anksiozno-depresivni sindrom. Mobilizirajuće aktivnosti koje su ispunjene prema tužiocu u periodu počev od… godine do… godine su uznemiravanje zaposlenog putem telefonskih poziva ako to nije u vezi sa radnim procesom i poslom koji zaposleni obavlja, zaposleni se namerno izoluje od drugih zaposlenih i tako što se izbegava komunikacija sa njim, davanje radnih zadataka zaposlenom koje nije opravdano potrebama procesa rada, namerno isključivanje iz usavršavanja, davanje ponižavajućih radnih zadataka koji su ispod nivoa znanja i kvalifikacija, namerno uskraćivanje informacija koje su u vezi s poslom, zlonamerno, odnosno zloupotrebom ovlašćenja davanje radnih zadataka koji nisu u vezi sa poslovima za koje je zaposleni radno angažovan, pritisci kojima se zaposleni drži u stalnom strahu od namernog izazivanja konflikata i stresa. Usled ponašanja tuženog prema tužiocu u periodu od marta… godine do maja (septembar)… godine tužilac je bio izložen nizu aktivnosti na radnom mestu koje su provokativno delovali na njega a vezani su sa za profesionalni stres, što je sve uticalo na umanjenje životne aktivnosti od 7,95% u periodu zlostavljanja na radu i to lako ograničenje životne aktivnosti, lako umanjenje fizičke i psihofiziološke sposobnosti oštećenog koje iziskuje lako naprezanje pri obavljanju životne aktivnosti koje se procenjuje. Kod tužioca ne postoji trajno umanjenje životne aktivnosti. Dugotrajna izloženost stresu i pritisku kod tužioca je dovela do neurotskih smetnji i reaktivnog karaktera, situaciono uslovljenih te je tužilac prvih dana nakon saznanja šta se traži od njega i eventualne posledice koje mogu nastati osećao strah od gubitka radnog mesta, strah za egzistenciju obzirom da je prethodni dan… godine saznao za trudnoću svoje tadašnje devojke odnosno proširenje porodice i da mu je bilo od važnosti da radno mesto zadrži. Prvih dana je strah bio intenzivniji vremenom uključivanjem adaptivnih potencijala strah postaje manji. Tužilac u dužem vremenskom periodu trpi pritisak koji je doveo do kriznog stanja i kao posledica toga do anksiozno depresivnih smetnji, reaktivnog karaktera. Kako tužilac ranije nije imao psihičke smetnje i nije psihijatrijski lečen, navedene smetnje su u uzročno posledičnoj vezi sa ponašanjem S.B. i P.R. u vremenskom periodu preko šest meseci (od… do… godine) koje su i narušile psihičku ravnotežu tužioca.

Kod navedenog utvrđenja prvostepeni sud je primenom odredaba čl. 4,5,6,9 Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu (Službeni glasnik RS broj 36/2010) čl.12. Pravilnika o pravilima ponašanja poslodavaca i zaposlenih u vezi sa prevencijom i zaštitom od zlostavljanja na radu (Službeni glasnik RS broj 62/2010), odredaba čl.60. Ustava RS i čl.154. i 200. ZOO delimično usvojio tužbeni zahtev utvrđujući da je tužilac u periodu od… do… godine pretrpeo zlostavljanje na radu aktivnim ponašanjem odgovornih zaposlenih tuženog direktora R.P. i zaposlenog B.S. koje je imalo za cilj povredu ugleda časti ličnog i profesionalnog integriteta, izazivanje straha kod tužioca za njegovo dalje radno i profesionalno angažovanje i to na način da je tužilac više puta putem telefona kao i usmenim kontaktima uznemiravan zbog prikupljanja sigurnih glasova što nije bilo u vezi sa radnim procesom i poslovima koje je tužilac obavljao, i to zloupotrebom ovlašćenja od strane B.S. i P.R. članova DS, a suprotno zabrani političkog delovanja propisanog kolektivnim ugovorom tuženog i Ustavom RS.

Ovakvu odluku suda tuženi osnovano pobija navodima žalbe jer je prvostepeni sud na potpuno i pravilno utvrđeno stanje pogrešno primenio materijalno pravo.

Odredbama čl.6. st.1. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, propisano je da je zlostavljanje na radu svako aktivno ili pasivno ponašanje prema zaposlenom ili grupi zaposlenih kod poslodavca koje se ponavlja, a koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja,položaja zaposlenog i koji izaziva strah i stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu raskine radni odnos ili otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor.

Utvrđeno je u toku postupka, na osnovu iskaza tužioca, da je B.S. u jednom slučaju tužioca dana… godine zvao sa fiksnog telefona tuženog, da je tužilac odbio zahtev B.S.,da je B.S. razgovor završio sa rečima „u redu“, da je tužilac dva puta slučajno sreo B.S., kada se B.S. tužiocu nije obraćao neprijatnim rečima i neprijatnim tonom. Tužilac je u iskazu, na pitanje „da li je neko na tužioca vršio pritisak zbog prikupljanja glasova“ naveo „da nije ostavljen striktni rok ali je to trebalo uraditi što pre“, a kada je drugi put sreo B.S. pitanje „Da li ste sakupili sigurne glasove“ je osetio kao pritisak. Tužilac dakle govori o jednom telefonskom pozivu, dva slučajna susreta sa B.S., u kojim kontaktima nije bilo neprijateljskog, uvredljivog, omalovažavajućeg ili bilo kakvog drugog sadržaja koji bi bio uperen protiv ličnosti tužioca. Telefonski poziv i dva slučajna susreta se odnose na dostavu podataka,odnosno sigurnih glasova, te takva komunikacija po svom sadržaju ne predstavlja zlostavljanje u smislu odredbe čl. 13 stav 1 tačka 6 Pravilnika o pravilima ponašanja poslodavaca i zaposlenih u vezi sa prevencijom i zaštitom od zlostavljanja na radu (sl. Glasnik RS br. 62/20109). Tužilac se tek u iskazu na ročištu 14.05.2014. godine, u ponovljenom postupku, nakon saslušanja svedoka, poziva na okolnost da je bilo više telefonskih poziva sa fiksnog telefona tuženog, da su mu slate SMS poruke, da je B.S. u kontaktima rekao da postoji mogućnost da snosi posledice, u vidu promene radnog mesta i otkaza. Navedeni iskaz tužioca se ne može prihvatiti kao uverljiv obzirom na protek vremena.

Telefonski poziv, dva slučajna susreta tužioca sa B.S. po stanovištu ovog suda nisu imali za cilj zlostavljanje na radu i ne predstavljaju zlostavljanje na radu u smislu odredaba Zakona i Pravilnika. Tužilac se u iskazu prilikom prvog saslušanja nije pozivao na okolnost da mu je stavljeno u izgled da će ukoliko ne postupi po zahtevu trpeti određene negativne posledice, već je on je to sam zaključio iz izgovorenih reči od strane B.S. Iz sprovedenog dokaznog postupka proizilazi da su izbori održani početkom maja… godine, da je direktor R. razrešen juna… godine, da je novi direktor izabran početkom jula… godine, da je tužilac bio na razgovoru kod novog direktora, što je sve cenjeno prilikom donošenja odluke.

Tuženi ima mogućnost da u skladu sa potrebama procesa rada vrši promenu potrebnog broja izvršilaca na određenim poslovima i da u skladu sa tim vrši premeštanje zaposlenih koji su se na tim poslovima nalazili, te činjenica što je tuženi tužioca rasporedio na drugo radno mesto je bez uticaja na drugačije donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a tužilac je protiv zaključenog aneksa Ugovora o radu mogao ostvariti svoja prava podnošenjem tužbe.

Kod svega navedenog tužilac po stanovištu ovog suda nije pružio dokaze i nije učinio verovatnim da je u ponašanju direktora tuženog i B.S. bilo ponašanja koje bi predstavljalo povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta i zdravlja tužioca kao ni ponašanja koje bi izazvalo strah ili predstavljalo stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, izolovanje ili pogoršavanje uslova rada tužioca. Ovaj sud je s toga odluku preinačio, tužbeni zahtev odbio. Na drugačije donošenje odluke ne utiče ni nalaz veštaka medicinske specijalnosti u pogledu poremećaja psihičke ravnoteže tužioca obzirom da tužilac nije učinio verovatnim da postoji nezakonito i protivpravno postupanje njegovih neposrednih rukovodilaca, za čiji rad odgovara tuženi na osnovu čl. 172 ZOO a ocenom izvedenih dokaza koje je tuženi predložio, proizilazi da nije učinjeno zlostavljanje na radu.

Na osnovu iskaza svedoka Ć.R. pravilno je prvostepeni sud utvrdio da je tužilac pre podnošenja tužbe podneo zahtev za pokretanje postupka zaštite od zlostavljanja na radu, kako je to i tužilac navodio u iskazu.

Preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka primenom odredaba čl. 153 st. 1 ZPP-a, tako da je tužilac obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka, koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu i dva podneska u iznosu od po 16.500,00 dinara, troškova za zastupanje na pet održanih ročišta po 18.000,00 dinara, što sve ukupno iznosi 139.500,00 dinara te je tužilac obavezan da navedeni iznos naknadi tuženom.

Kako je tuženi uspeo sa žalbom u celosti, ovaj sud mu je na ime troškova žalbenog postupka dosudio troškove sastava žalbe u iznosu od 18.000,00 dinara.“

(Rešenje Apelacionog suda u Novom Sadu, Gž1 1946/2015 od 19.10.2015. godine)