Advokat VUK VUKOVIĆ Beograd

Ništavost ugovora zbog neodredivosti predmeta ugovora o doživotnom izdržavanju

Na osnovu pravilne pravne ocene utvrđenih činjenica prvostepeni sud je zaključio da primalac izdržavanja davaocima izdržavanja kao naknadu za pruženo izdržavanje nije ostavila novac koji se nalazi na njenim deviznim štednim knjižicama. Davaoci izdržavanja su singularni a ne univerzalni sukcesori primaoca izdržavanja, pa se stoga ugovorom o doživotnom izdržavanju na davaoca izdržavanja prenosi imovina primaoca izdržavanja koja mora biti individualizovana, u suprotnom ugovor je ništav. U odsustvu individualizacije imovine koja predstavlja predmet ugovora o doživotnom izdržavanju taj ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. Nesporazumevanje stranaka o imovini koja se prenosi davaocu, u svakom slučaju, vodi ništavosti ugovora. Izuzetak postoji u pogledu pokretnih stvari koje služe iskorišćavanju nepokretnosti koje su predmet ugovora jer kada se prenose nepokretnosti, smatra se da su prenesene i pokretnosti koje služe iskorišćavanju tih nepokretnosti (član 117 stav 2 Zakona o nasleđivanju – “Službeni glasnik SRS” br.52/74, 1/80 i 25/82, koji se primenjuje na osnovu člana 237 stav 2 važećeg Zakona o nasleđivanju – “Službeni glasnik RS” br.46/95). Sve druge pokretne stvari primaoca izdržavanja da bi bile obuhvaćene ugovorom moraju u ugovoru biti navedene (stav 3) S tim u vezi kada se obaveza primaoca izdržavanja sastoji u predaji sume novca ta suma mora biti određena u ugovoru, odnosno mora biti odrediva a odrediva je onda kada ugovor pruža dovoljno podataka iz kojih se sa sigurnošću može utvrditi o kojoj sumi se radi. U predmetnom ugovoru je navedeno da primalac izdržavanja davaocima izdržavanja, između ostalog, ostavlja “gotov novac” koji se bude zatekao u momentu njene smrti. Po nalaženju Apelacionog suda obaveza primaoca izdržavanja u ovom delu nije određena i ne sadrži dovoljno podataka na osnovu kojih bi se moglo utvrditi o kojim novčanim sredstvima se radi u pogledu iznosa, valute i mesta na kome se nalaze, pa stoga predmet ugovora u tom delu ne samo da nije određen već nije ni odrediv.

Pored izloženog postoji još jedan razlog zbog koga je predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju ništav u delu kojim primalac izdržavanja davaocima izdržavanja ostavlja novčana sredstva. Odredbom člana 117 stav 1 Zakona o nasleđivanju kojom su definisani pojam ugovora o doživotnom izdržavanju, njegove osobine i obaveze primaoca i davaoca izdržavanja, predviđeno je da primalac izdržavanja davaocu izdržavanja ugovorom može ostaviti samo stvari i prava koja mu pripadaju u vreme zaključenja ugovora, čija je predaja davaocu izdržavanja odložena do smrti primaoca izdržavanja. Stoga je ništav ugovor kojim se određuje prenos stvari koje će primalac steći posle zaključenja ugovora a sada pok. PP, kao primalac izdržavanja, ugovorom o doživotnom izdržavanju od 29.01.1996. godine tužiocu i njegovoj sada pok. supruzi, kao davaocima izdržavanja ostavlja novac koji se bude zatekao u momentu njene smrti, što znači da je predmet ove njene obaveze i novac koji bude stekla posle zaključenja ugovora.

Kako je odredba ugovora o doživotnom izdržavanju od 29.01.1996. godine, u delu koji se odnosi na obavezu primaoca izdržavanja da davaocima izdržavanja, između ostale imovine, ostavi i novčana sredstva, iz više razloga ništava, a sud u smislu čl.103 Zakona o obligacionim odnosima a sud shodno čl.109 istog Zakona na ništavost pazi po službenoj dužnosti, to tužilac ne uživa sudsku zaštitu kad traži da se utvrdi da devizna sredstva sa dve štedne knjižice sada pok. primaoca izdržavanja ne čine zaostavštinu primaoca izdržavanja, odnosno da se utvrdi da on ima pravo da na osnovu predmetnog Ugovora njima raspolaže.

(Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gž 5654/2011 od 12.7.2012. godine)

Izvor: Sajt Apelacionog suda u Beogradu

Zatvori meni